Australijanac Kent Ohori je živa inspiracija za sve koji vjeruju u moć upornosti i ciljeva. Još 2017. godine bio je pušač koji je konzumirao po paklicu cigareta dnevno. Samo tri godine kasnije, kvalifikovao se za prestižnu Ironman trku na Havajima, i to pri prvom pokušaju. A 2022. godine postao je najbrži čovjek koji je ikada završio Everestman triatlon – ekstremni izazov koji podrazumijeva preplivavanje 8.848 metara, biciklizam sa 8.848 metara uspona i trčanje sa istim visinskim izazovom.
Od povrede do strasti za triatlonom
Ohori nije planirao osvajati sportske rekorde – sve je počelo kao rehabilitacija povrede. „Ranije sam samo trčao, ali zbog pretreniranosti sam morao da pauziram šest sedmica. Tada sam otkrio strast prema biciklizmu, a zatim i prema plivanju, što me dovelo do prijavljivanja na prvu trku,“ prisjeća se Ohori.
Njegov put nije bio lak. Početni treninzi su bili iscrpljujući i zahtijevali su ogromnu volju. Prvi trkački izlazak nakon povrede bio je posebno težak: „Imao sam osjećaj kao da će mi pluća kolabirati,“ priznaje. Ipak, osjećaj nakon završetka prve triatlonske trke u Mooloolabi bio je neprocjenjiv. Ubrzo nakon toga, prijavio se za Half-Ironman, a zatim i za puni Ironman, gdje je osvojio drugo mjesto u svojoj starosnoj kategoriji i kvalifikovao se za svjetsko prvenstvo.
Put ka Everestman rekordu
Kada su trke bile otkazane zbog pandemije, Ohori je pronašao novi izazov: Everesting – trke u kojima biciklisti ili trkači postižu kumulativni uspon od 8.848 metara, visine Mont Everesta. Zatim je čuo za Everestman, izazov koji kombinuje Everesting sa triatlonom. Prvi sportista koji je završio ovaj izazov bio je Majank Vaid sa vremenom od 71 sat i 7 minuta. Ohori je znao da može brže.
U januaru 2022. godine, u Brizbejnu, započeo je svoj Everestman izazov. Plivanje je završio za 2 sata i 30 minuta. Sljedeći segment – biciklistički uspon od 8.848 metara na Mt. Coo-Tha – završio je za 13 sati i 38 minuta. Na kraju, 62 milje trčanja sa istim visinskim usponom završio je za 23 sata i 7 minuta. Ukupno vrijeme, uključujući samo 30 minuta odmora, bilo je 40 sati – dovoljno za novi rekord.
Fizički i mentalni izazovi
Osim fizičkog napora, Ohori se suočavao sa izuzetnim mentalnim izazovima. U ljetnim temperaturama Australije, koje su prelazile 32 stepena Celzijusa, morao je kontrolisati dehidraciju i gubitak apetita. „U ranim jutarnjim satima drugog dana morao sam sebe natjerati da pojedem dva McMuffina i pomfrit, iako nisam bio gladan. To mi je bilo neobično jer sam obično uvijek gladan,“ prisjeća se.
Ali ovaj izazov mu je takođe dao vremena da sagleda koliko je napredovao. „Kada sada pogledam unazad, shvatam koliko sam imao sreće zbog povrede. Mnogi ljudi danas pomjeraju granice mogućeg, a ovo je bio moj način da testiram sopstvene granice.“
Šta slijedi?
Za Ohorija, kraj jednog izazova uvijek je samo početak novog. Njegovi ciljevi nisu samo lični podvizi – već i prikupljanje sredstava i podizanje svijesti za organizaciju LIVIN, koja pomaže u borbi protiv stigme vezane za mentalno zdravlje.
Ohori poručuje svima koji sumnjaju u sopstvene mogućnosti:
„Samo znajte da, šta god mislili da je izvan vašeg dometa, možda ipak nije. Svi smo sposobni za više nego što mislimo.“
