Postoje trkači. A postoji i Steve Prefontaine.
U vremenu kada trčanje nije bilo ni približno “kul”, kada su vozači dobacivali uvrede i bacali smeće na ljude koji su trčali uz ivicu puta, jedan mladić iz Oregona svojim stavom, žarom i nevjerovatnim talentom započeo je revoluciju. Njegovo ime postalo je sinonim za strast, borbu i – Nike.
Rođen da trči, stvoren da inspiriše
Steve Prefontaine je sa 15 godina imao svoj prvi američki rekord na 2 milje. Već tada je pokazao da je poseban – ne samo po rezultatu, već po načinu na koji je trčao. Svaka njegova trka bila je predstava, drama, dokaz da trčanje može biti umjetnost.
“Volim da napravim nešto lijepo dok trčim. Volim kad ljudi stanu i kažu: ‘Nikad nisam vidio da neko tako trči'”, govorio je Pre.
Njegova karijera na Univerzitetu Oregon bila je nevjerovatna: sedam NCAA titula, dominacija na stazi Hayward Field, i nevjerovatan niz pobjeda – 35 od 38 trka između 1970. i 1975. godine.
Ali ono što je Prefontaine činio van staze bilo je jednako važno kao i ono što je postojao na njoj.
Pre + Nike = Promjena
Godine 1973, Nike je još bio mali brend u razvoju, izašao iz okrilja Blue Ribbon Sports. Tada su Phil Knight i Bill Bowerman znali – treba im neko ko će postati lice brenda. Ne samo neko ko trči brzo, već neko ko trči srcem. Prefontaine je bio savršen izbor.
Za simboličnu godišnju nadoknadu od 5.000 dolara, Pre je postao prvi ambasador Nikee – ne iz ugovorne obaveze, već iz istinske ljubavi prema brendu i sportu. Nije samo nosio njihove patike. Radio je u prodavnici, dijelio savjete mladim trkačima, pisao im lične poruke i slao Nike modele širom svijeta – od Mary Decker u Kaliforniji do Kip Keina u Keniji. Svako ko je primio par Nike patika od Prefontainea znao je da je to više od običnog proizvoda – to je bila poruka: “Vjerujem u tebe”.
U tom duhu rođena je i prva verzija onoga što danas zovemo sportski marketing .
Revolucionar na stazi – i van nje
Prefontaine nije bio samo lice Nikea. Bio je glas sportista koji je tada živeo pod strogim pravilima Sjedinjenih Američkih Država atletske unije (AAU), koji ne dozvoljava da se sarađuju kao profesionalci ako žele da se takmiče na Olimpijadi.
Pre je odbio ponude vredne stotine hiljada dolara da ostane amater i sačuva šansu da nastupi u Montrealu 1976. Umesto toga, živi sa 3 dolara dnevno – najviše koliko je dozvoljeno. Govorio je javno protiv nepravdi, rizikujući da izgubi sve.
„Daš li išta manje od maksimuma – žrtvuješ dar“, bila je njegova filozofija.
Tragičan kraj, vječna inspiracija
Posljednja trka Stevea Prefontainea bila je 29. maja 1975. Pobijedio je uz ovacije 7.000 gledalaca u Hayward Fieldu. Te noći je slavio sa prijateljima. U ranim jutarnjim satima, izgubio je život u saobraćajnoj nesreći. Imao je samo 24 godine.
Ali Prefontaine nikada nije stvarno otišao.
Njegova energija i idealizam ostali su u svemu što Nike danas predstavlja. Njegov bunt, njegova odlučnost i njegova sposobnost da pokrene mase – da postane temelj duše ove kompanije. Kao što je rekao Phil Knight:
“Pre je bio buntovnik iz radničke klase, pun drskosti i hrabrosti. Njegov duh je kamen-temeljac duše ove kompanije.”
Zato se trči. Zbog njega.
Steve Prefontaine pokazao je da trčanje nije samo fizički napor – već izraz volje, identiteta i duboke strasti prema onome što se voli. Njegova priča podsjeća da se hrabrost ne mjeri samo brzinom, već odlučnošću da se ide do kraja, čak i kad postane teško.
Za njega je svaka trka bila prilika da stvori nešto lijepo, nešto što se pamti.
Jer – daš li išta manje od maksimuma, žrtvuješ dar.