Zamislite trku toliko tešku da i “zabavna verzija” (Fun Run) podrazumijeva tri brutalna kruga kroz šumu, bez GPS-a, sa mapom i kompasom, tražeći knjige iz kojih morate kidati stranice da biste dokazali da ste prošli rutu. Dobro došli na Barkley Maraton – najnemilosrdniju, najčudniju i najtajanstveniju trku na svijetu.
Ove godine niko nije završio. Nula. Šuma 1 – Trkači 0.
Nakon rekordne 2024. godine, kada je čak petoro trkača uspjelo da završi svih pet krugova (što je najviše u skoro 40 godina postojanja trke), Barkley 2025. je brzo podsjetio ko je glavni. Trka je ove godine bila toliko teška da je jedini “uspjeh” bio jedan jedini Fun Run – i to u posljednjim minutima dozvoljenog vremena.
Taj jedini “Fun run trkač” je John Kelly, čovjek koji je već tri puta završio Barkley. Ove godine, međutim, i on je morao da prizna poraz nakon tri kruga, zaustavivši štopericu na 39 sati, 50 minuta i 27 sekundi – svega desetak minuta prije isteka vremena za Fun Run.
A konkurencija? Tanko. Od 40 izabranih trkača (koji su, da podsjetimo, prošli misterioznu aplikaciju i platili $1.60 nepovratne kotizacije), samo desetoro je preživjelo prvi krug. Nakon drugog, ostala su samo četvorica: pored Kellyja, tu su bili Francuzi Sébastien Raichon i Maxime Gauduin, te Japanac Tomokazu Ihara. Na kraju – samo Kelly je završio tri kruga.
Zašto je bilo tako teško ove godine? Pa, prema riječima Kelly Halpin, posljednje žene u trci: “Staza je bila znatno teža nego ranije. Promašila sam vremenski limit za prvi krug za dva minuta. Ali bilo je baš zabavno. Bez sumnje, najteža verzija u istoriji.”
Za one koji ne znaju: Barkley se trči u Frozen Head State Parku u Tenesiju, trasa se svake godine mijenja i – naravno – drži u tajnosti. Nema GPS-a, nema satova. Samo mapa, kompas i par starih knjiga kao kontrolne tačke. I oko 18.000 metara visinske razlike, što je kao da se više od 2 puta popnete na Mont Everest.
Zato nije čudo što je od 1986. samo 20 ljudi ikada završilo svih pet krugova. I zato je i Fun Run u Barkleyju, paradoksalno, razlog za slavlje.
Pa, dok ostale trke slave hiljade finišera, Barkley slavi kad iko preživi šumu. Organizatori poručuju:
Vidimo se – možda – iduće godine.
