Godina je 1983. Mjesto radnje: Australija. Na startnoj liniji jednog od najtežih ultramaratona na svijetu, 875 kilometara dugog puta od Sidneja do Melburna, pojavljuju se profesionalni trkači iz cijelog svijeta. Mišićavi u najmodernijim patikama i opremi spremni da se suoče s brutalnim izazovom. I onda, među njima, stoji on – 61-godišnji farmer, obučen u radne kombinezone i gumene čizme. Njegovo ime? Cliff Young.
Ljudi su se smijali. Neki su mislili da je šala. Ali Cliff nije došao da se šali. Došao je da trči.
Početak koji niko nije shvatao ozbiljno
Kada je prišao organizatorima da se prijavi, mislili su da se šali. “Vi želite da trčite?” pitali su s podignutim obrvama. Cliff je samo klimnuo glavom. “Da, da, mislim da mogu. Odgajao sam ovce na farmi, trčao za njima po tri – četiri dana bez prestanka. Mislim da mogu izdržati.”
Trka je počela, a Cliff nije imao brzinu, niti impresivan korak. Njegov stil trčanja bio je spor i neobičan, podsjećao je na „šepanje“ više nego na trčanje. Nazvali su ga “Young Shuffle” – nespretni pokreti koji su djelovali kao recept za posljednje mjesto.
Međutim, Cliff je imao tajno oružje. Dok su svi ostali trkači noću spavali po nekoliko sati, on nije ni pomišljao na odmor. Trčao je neprestano, danima i noćima, s minimalnim pauzama.
“Mislio sam da je to jednostavno normalno. Kad treba da završiš posao na farmi, ne možeš jednostavno da staneš i prespavaš oluju. Moraš nastaviti dalje. Tako sam ja trčao.”
Do četvrtog dana, dok su ostali trčali i odmarali, Cliff je neumorno grabio naprijed. Kad su svi shvatili šta se događa, već je bilo prekasno.
U ranim jutarnjim satima petog dana, 61-godišnji farmer ušao je u Melburn i prvi prošao kroz cilj. Ne samo da je pobijedio – pobijedio je sa skoro deset sati prednosti! Postavio je novi rekord, bolji za čitava dva dana u odnosu na raniji najbolji rezultat.
Skromnost i velikodušnost
Nakon što je stigao na cilj, na pitanje novinara šta će prvo uraditi nakon što je postao poznat šaleći se odgovorio je: “Prvo idem do toaleta.”
Kada su mu dali nagradu od 10.000 dolara, Cliff ju je jednostavno podijelio ostalim takmičarima. “Svi smo mi trčali, svi smo patili. Ne vidim razlog da uzmem sve za sebe.”
Nasljeđe koje traje
Cliff Young nije bio jednokratna senzacija. Njegova tehnika trčanja – Young Shuffle – postala je model za mnoge buduće ultramaratonce. “Manje zamaha, manje energije trošiš,” objašnjavao je Cliff. I bio je u pravu – mnogi kasniji pobjednici koristili su njegov metod.
Kasnije, Cliff se nije zaustavio na jednoj pobjedi. Već sledeće godine vratio se na trku i zauzeo sedmo mjesto. U svojim 70-im pokušao je da obiđe cijelu Australiju trčeći, ali je morao da odustane kada mu je član tima obolio. Preminuo je 2003. godine, ali njegovo ime i danas živi kao sinonim za upornost, vjeru i snagu volje.
Šta možemo naučiti od Cliffa Younga?
Njegova priča nije samo o trčanju. Ona je priča o životu. O tome kako nikada nije kasno da uradimo nešto nevjerovatno. Da ne moramo da izgledamo kao pobjednici da bismo pobijedili. Da snaga ne dolazi iz mišića, već iz uma i srca.