U svijetu maratona, gdje se pobjede često mjere minutima, a ne sekundama, ono što se desilo u Tokiju na Svjetskom prvenstvu 2025. godine ulazi pravo u legendu atletike. Alfons Feliks Simbu iz Tanzanije postao je prvi globalni šampion iz svoje zemlje – i to na kakav način!
Trka kao iz Formule 1, a ne maraton
Zamislite ovo: 42 kilometra i 195 metara trčanja, više od dva sata u teškim uslovima – i sve se odlučuje u posljednjih 30 metara. U fotofinišu koji više priliči sprinterskim disciplinama, Simbu je za samo 0.03 sekunde bio brži od Njemca Amanala Petrosa. Obojica su završili trku sa identičnim vremenom – 2:09:48 – ali je Tanzanijac imao više snage, hrabrosti i srca u samoj završnici.
Ovo je zvanično najtjesnija pobjeda u istoriji svjetskih prvenstava u maratonu! Simbu je postigao ovaj rezultat u stilu – pretekavši Petrosa u posljednjim metrima i ostavivši publiku bez daha. Da bude još luđe: novi svjetski prvak na 100 metara, Amerikanac Oblik Sevil, imao je veću prednost u odnosu na drugoplasiranog Kišejna Tompsona nego što je Simbu imao nad Petrosom – i to u trci koja traje dva sata, a ne deset sekundi!
“Kada smo ušli u stadion, nisam znao da li ću pobijediti. Kada sam na ekranu vidio svoje ime na vrhu, osjetio sam olakšanje. Ovo je istorija za Tanzaniju”, rekao je Simbu poslije trke.
Heroj iz zemlje sa dva takmičara
Tanzanija je u Tokiju imala samo dva predstavnika na Svjetskom prvenstvu. I baš jedan od njih, Simbu, ostvario je ono o čemu mnogi sportisti sanjaju čitavu karijeru. Već je imao svjetsku bronzu iz 2017. godine, ali zlatna medalja i ovakav način na koji je do nje došao stavljaju ga u red istinskih legendi dugoprugaškog trčanja.
Nakon neuspjeha u Parizu prošle godine, odlučio je da sve promijeni: različiti treninzi, različiti vremenski uslovi, planine, vrućine… I sve to mu se vratilo u Tokiju.
“Poslije Pariza sam rekao sebi: Daću sve od sebe. Promijenio sam način treniranja, išao na brda, radio u teškim vremenskim uslovima. I evo – zlato.”
Trka puna preokreta
Od samog početka, ritam je bio jak. Vode su se smjenjivali – Kenijac Ngetich, branilac titule Kiplangat, Marokanac El Aaraby, Etiopljanin Takele… U ekstremno vlažnim i toplim uslovima, trkači su se rashlađivali ledom i sunđerima, čak ih dijelili međusobno. Ali kako se trka bližila kraju, sve se svelo na tri čovjeka: Simbu, Petros i Italijan Ilijas Aouani.
Petros je prvi povukao sprint, 200 metara prije kraja. Simbu je krenuo za njim, kao da trči finalnih 100 metara, a ne da završava maraton. Petros je dva puta pogledao iza sebe – i vidio Simbua kako dolazi. U zadnjih nekoliko koraka, Tanzanijac ga je pretekao.
Petros: „Mislio sam da sam pobijedio… a onda me on šokirao“
Njemački predstavnik nije krio razočaranje, ali je pokazao veliko sportsko srce:
“Bio sam siguran da ću pobijediti, on me iznenadio. Ali danas učim – sutra mogu pobijediti.”
Aouani je završio kao treći, sa pet sekundi zaostatka, i istakao koliko ova medalja nosi više od sjaja: “Iza nje stoje godine frustracija, loših trka i propuštenih prilika.”
Više od trke
Ova maratonska drama u Tokiju nije bila samo borba za medalje. Bila je to priča o upornosti i vjeri u sebe. Bila je to pobjeda za sve “male” zemlje koje sanjaju o velikim titulama. Bila je to pobjeda za sve koji nikad ne odustaju.
Alfons Simbu nije samo novi svjetski prvak. On je simbol – da je u sportu sve moguće. Čak i da maraton završi kao sprinterska trka.
